Sasvim je moguće da smatrate kako je rosa neka obična pojava u prirodi koja se lako može shvatiti i objasniti.
Pa ipak, dugo se nije znalo što je rosa, i kako ona nastaje, a o rosi su napisane čitave knjige!
Od Aristotelova doba pa do prije dvije stotine godina vjerovalo se da rosa pada, slična kiši. Ali, rosa uopće ne pada! Za najpoznatiji oblik rose, onaj koji se vidi na lišću biljaka, sada se zna da uopće nije rosa!
Zrak uvijek sadrži određenu količinu vlage. Topliji zrak može sadržavati više vodene pare nego hladan. Kad zrak dođe u dodir s nekom hladnom površinom, dio tog zraka se kondenzira i vlaga iz njega ostaje na toj površini u obliku sićušnih kapi. To je rosa.
Međutim, da bi se stvorila rosa, temperatura hladne površine mora se spustiti ispod određene točke. Ta se točka naziva „točkom rose" ili rosištem. Na primjer, ako čašu ili neku posudu od glatkog materijala napunite vodom, rosa se može ne pojaviti na površini čaše ili posude. Ako u vodu stavite malo leda, rosa se i dalje ne mora javiti, sve dok se površina čaše ili posude ne spusti do određene temperature.
Kako se rosa stvara u prirodi? Prvo, mora postojati topli zrak pun vlage. Taj zrak mora doći u dodir s nekom hladnom površinom. Rosa se stvara na podu ili pločniku, jer je na tom mjestu poslije zalaska sunca i dalje ostaju toplo. Ali, može se stvoriti i na travi ili biljkama ako su se ohladili.
Zašto kažemo da rosa što je vidimo na biljkama zapravo i nije rosa? Zbog toga što, iako jedan mali dio vlage kojeg vidimo na biljkama predstavlja rosu, većina te vlage - a u nekim slučajevima i sva - zapravo dolazi od same biljke! Vlaga izlazi kroz pore lišća. Vlaga u biljkama predstavlja nastavak postupka usisavanja vode iz zemlje. Taj postupak počinje danju, tako da površina lišća može izdržati vrelinu sunca, a po noći se samo nastavlja.
Na nekim mjestima u svijetu svake se noći stvara toliko rose da se može skupiti u rezervoare i koristiti kao voda za napajanje stoke.